Opis projekta održanog u rujnu 2015. godine
Kao studenti fonetike ostalim studentima Sveučilišta u Zagrebu želimo omogućiti prave govorne vježbe s nama, fonetičarima. Na vježbama se može raditi korekcija izgovora (poboljšavanje izgovora određenih glasova i fonema materinjeg ili stranog jezika, npr. standardizacija dubrovačkog, kajkavskog, splitskog govora…), neverbalna komunikacija, interpretativno čitanje, savladavanje treme, vježbe za glas i izgovor, sastavljanje i izvođenje govora. Prvenstveno je namijenjeno budućim novinarima, voditeljima, učiteljima/profesorima, ekonomistima, pravnicima… Svakom studentu izradi se njegov osobni profil (fonetski status, detaljno određenje glasa i dikcije), te prilagođene individualne vježbe i zadaci. Indvidualne vježbe u obliku 45-minutnih sesija izvode studenti fonetike, kojima to dobro dođe kao praksa i način na koji mogu provjeriti ishode učenja propisane programima studija. Pokazala se potreba za tim pogotovo na studiju kroatistike, gdje studenti često bivaju slabije ocijenjeni ako im se osjeti regionalna pripadnost ili imaju manje izgovorne smetnje (npr. probleme s glasovima /s/, /r/ i slično). Također, diplomirani fonetičari vježbaju čitanje s voditeljima na HRT-u, pripremaju političare za javne nastupe i mogu raditi na prezentacijskim vještinama. Želimo to omogućiti bilo kojem studentu Sveučilišta kako bi, kada završi fakultet, bio spremniji prihvatiti bilo koji posao. Jedna sesija traje 45 minuta, a student može imati jednu sesiju dnevno, odnosno do pet tjedno. Najčešće će jednom studentu biti potrebno 5-7 sesija kako bi se riješio svojeg problema. Vrijeme odvijanja je ljetni semestar 2014/2015, a mjesto je Filozofski fakultet, prostorije Odsjeka za fonetiku. Studenti fonetike koji izvode vježbe bit će studenti diplomskog studija fonetike, različitih smjerova. Projekt se financirao iz Programskih ugovora Sveučiišta u Zagrebu.
U projektu su sudjelovali Antonio Klarić i Sara Batinić, kao logističko-administrativna pomoć te studentice Ivana Lovrečić, Nives Vujasić i Ana Vlah kao fonetičarke.
Ivana Lovrečić o projektu je napisala: „Održavala sam sesije s četvero polaznika. Većina je željela poraditi na istim osobinama glasa. Željeli su smanjiti tremu pri javnom govorenju, imati bolju dikciju i stabilniji, jači glas. Svih četvero polaznika se aktivno bavi javnim govorenjem; jedan se bavi glumom, dvoje budućih profesora i jedan je član udruge koji često održava izlaganja. Sa svima sam radila vježbe za glas i izgovor s naglaskom na ono što je za svakoga od njih bilo od najveće važnosti. Objašnjena im je općenita svrha vježbi za glas i izgovor te je naglašeno da se izvode dugotrajno i svakodnevno. Temelj za uspješno izvođenje vježbi za glas i izgovor je trbušno disanje i to je bilo najvažnije osvijestiti sa svakim polaznikom. Na prvim sesijama naglasak je bio na opuštanju i trbušnom disanju jer je ono osnova stabilnome govoru. Svaka vježba bila bi objašnjena i sve nejasnoće razjašnjene. Tražili smo najugodniji ton fonirajući i pojačavali glas samoslušanjem. Na idućim sesijama uvijek bismo odradili niz vježbi za glas i izgovor. Nakon nekoliko odrađenih sesija prvo bismo izveli vježbe za glas i izgovor, a zatim bismo ih primijenili u govoru. Polaznici su izvodili kratke improvizacije na zadanu temu (npr. šareni kišobran) i pritom su pozornost obraćali na trbušno disanje i nečujne udahe, na dikciju, vibrotaktilnu točku na tvrdom nepcu i prirodnu rečeničnu intonaciju. Jedna je polaznica željela postati glasnija i preporučeno joj je raditi vježbe u paru. U improviziranom govoru važna je bila i uloga gesti koje mogu pripomoći stabilnosti glasa te su polaznici potaknuti na korištenje gesti u javnom, ali i privatnom govoru. Svakome su polazniku istaknute vježbe koje su mu najkorisnije, ali preporučeno im je izvoditi sve vježbe jer je tako korist za glas najveća.“